Planinarenje - Snežnik

Vrh u magli - pogled prema Snežniku (15.03.2015.)

Ne kaže se uzalud da se prvi pamte. Tako i ja pamtim svoju prvu planinu - Snežnik u Sloveniji, visok 1.796 m. I svaki put mu se rado vraćam. Prvi put je bio najteži, jer mi je ujedno bio i prvi planinarski izlet. Naviknuta sam pješačiti i kad mi je prijateljica rekla da do vrha ima dva sata hoda, nisam tome pridavala neki značaj. Krenuli smo uzbrdo, pa mrvicu ravno, pa opet uzbrdo, malo ravno pa još strmije, a ja bez snage i daha. Konačno ravni plato s klupicama i duži odmor. Sjedim i jedem. Gledam hrpu cjepanica i planinare kako dolaze do te hrpe, uzimaju cjepanicu-dvije i nastavljaju dalje. Kažu mi prijateljice - i mi ćemo tako. To je planinarski običaj da se nose drva do doma. Mislim se kako jedva nosim sebe, a sad još i ta cjepanica. Stavljam ju na ruksak i nastavljamo dalje. Otprilike još posla sata hoda do doma i vrha. I najdužih pola sata. Staza više nije onako široka i isprepletena je korijenjem i kamenjem. Umorna sam i jedva dižem noge. Želim odustati, sjesti tu gdje jesam i čekati njihov povratak. Ali ipak idem dalje, korak po korak. Uspjela sam nekako doći do vrha. U domu radimo dužu pauzu, pijemo topli čaj, jedemo i zezamo se. Kupujem planinarski dnevnik i opisujem svoje prvo planinarsko iskustvo.

Staza prema vrhu Snežnika (07.09.2013.)

Drugi put je već bilo lakše. Znala sam kamo idem i kakav je teren. S obzirom da sam se prvi put jedva vukla, baš me je zanimalo postoji li pomak u kondiciji. Sami smo, suprug i ja. Vrijeme nam nije naklonjeno, magla cijelim putem, povremeno rosi kiša, a posljednjih pola sata nas prati jaki vjetar. Pokazujem mu i pričam gdje sam zadnji put odmarala i gdje sam htjela odustati. Sada hodam lakše i nisu mi potrebne velike pauze. Kako je vrh bio u magli, bili smo uskraćeni za predivan pogled pa se ubrzo i treći put vraćam.

Treći put na Snežniku bio je pravi raj za sva osjetila. Prekrasan sunčan dan, uživamo u mirisu cvijeća i ljekovitog bilja, pčelice zuje cijelim putem. U domu smo pojeli desert, štrukli s orasima. Opet uspoređujem svoje hodanje u odnosu na prethodna dva puta i iznimno sam zadovoljna, umora skoro pa i nema.

Koča Draga Karolina na Snežniku (18.06.2014.)

Najdraži posjet Snežniku je svakako ovaj posljednji. Još od Božića želim posjetiti Snežnik u zimskim uvjetima. Dva puta smo planirali odlazak, ali je oba puta bilo loše vrijeme pa smo odustali. Konačno je došao i ožujak, kada je moje planinarsko društvo imalo zakazan izlet na Snežnik. To se ne propušta! Uz klasičan hodački izlet, postoji mogućnost prisustva na vježbi kretanja u zimskim uvjetima. Prijavljujemo se i za vježbu.  Zbog dodatne opreme za zimske uvjete, ruksak je teži nego inače i pitam se kako ću hodati. 

Kad smo počeli hodati, osjećala sam se fantastično. Ruksak mi uopće više nije bio težak, a hladni zrak mi je godio. Poznata staza izgleda sasvim drugačije, sve je bijelo i obavijeno maglom. Razmišljam kako je jučer održan izlet u Mariju Bistricu pod nazivom "odmor za dušu i tijelo" i kako bi zapravo ovaj izlet trebao nositi takav naziv. Sve brige i problemi su nestali kao rukom odneseni, ne razmišljam ni o čemu, samo uživam. Nestrpljiva sam isprobati novu opremu. Vježba prolazi super. Računala sam kako ću se počastiti štrukima, ali mi se nije dalo skidati dereze i naslućujem kako se nećemo puno zadržavati na vrhu, jer moramo još vježbati na silasku. Nije mi žao, bit će još prilike. Na silasku se magla razišla, nebo je dobilo prekrasnu plavu boju i sunce nas je grijalo sve do dna staze.

Snežniku ću se svakako vratiti opet, želja mi je na planini dočekati zalazak i izlazak sunca i mislim da bi taj prvi zalazak/izlazak trebala doživjeti baš na Snežniku.